Pa jesu, radioamateri su u nekom smislu riječi SUPERMENI. Doduše, nisu krilati i leteći, ne oblače gaće preko hlača (bar za sada, hi), ali svojim marljivim radom održavaju spone među ljudima i narodima diljem svijeta. Svojim uređajima premošćuju daljine i one mjerljive kilometrima i one u ljudskoj duši.
Odavno radio nije jedina veza u poslovnom i privatnom svijetu, ali i dalje živi težnja izučavanju mogućnosti koje nam današnja tehnika i zakon dopuštaju.

Već se dugo radio uređaji ne grade u amaterskoj radionici. Većina radioamatera ih kupuje i za to izdvaja ne-male svote novca. Ono što ih i dalje čini radio amaterima je izučavanje generatora elektromagnetskih valova - antena, propagacije tih valova i mogućnosti održavanja dalekih veza. Kao da osluškuju planet Zemlju i bilježe "kako diše". Gotovo svakodnevno radioamateri razmjenjuju podatke o lokalnim vremenskim uvjetima i raporte o kvaliteti signala. Tim, razgovor po razgovor, kao da slažu kockice i stvaraju kompletniju sliku o vremenu i uvjetima za održavanje veza. Mnogi su dobro uočili pravilnosti u kojima se ponavljaju ovi uvjeti i marljivo bdiju noćima ili ustaju rano ujutro da bi iskoristili povoljne uvjete i održali daleke veze (DX), preko oceana ili kontinenata.
Među najupornije navodim "radioamaterski krug" u OK i OM (3.760 MHz, 4.30-6.00), klub ranoranilaca u E7 (3.738 MHz, 5.30-7.00, zimi 6.30-8.00), YT (3.725-3.75/QRM/ MHz, 6.00-7.00), S5 (3.605 MHz, 6.30-7.30) i 9A jutarnji sked (3.675 MHz, 6.00-7.30).