Modifikacija starog Grundiga MK2500 za prijem 80m

Nakon dugo premišljanja odlučio sam isprobati može li stari Grundigov radiokasetofon proraditi i u režimu za prijem amaterskog kratkovalnog opsega na 3.5 MHz ili 80 metara.
MK 2500 uz kasetofon ima ugrađen i radio prijemnik za prijem kratkih valova između 6 i 16 MHz. U tom rasponu su dva amaterska opsega: 7 i 14 MHz, odnosno 40 i 20 metara. Čak i sa originalnom teleskopskom antenom 70 cm za prijem FM opsega (88 - 108 MHz) radijski je prijemnik uspio primiti iznenađujući broj i amaterskih emisija. Problem je pokretanje promjenjivog kondenzatora pomoću mehanizma sa užetom koje pomiče i skalu. Precizno ugađanje je gotovo nemoguće.
Povod za kretanje prema 80metarskom opsegu je i u tome što sam imao informacije kako je upravo na 80-metarskom opsegu u određeno doba dana (jutro između 6 i 8 sati) živo "na lokalnim razinama". Da, jesu radioamateri vođeni težnjama, željama i nastojanjima uspostaviti što više dalekih veza (DX), ali čini se da ipak najopširnije razgovore vode na svom jeziku, u svojim užim okvirima. Tako odvojeno vode razgovor hrvatski, slovenski, bosansko-hercegovački, srpski, ruski, češki, poljski, rumunjski, talijanski, njemački, španjolski,... amateri. Ti se razgovori i druženja najčešće vode na 80-metarskom bandu, a svaka skupina čak ima i svoju "pozivnu" frekvenciju.
Prema Grundigovoj licenci radiokasetofon MK 2500 je proizvodilo više proizvođača: RIZ, Iskra i Unitra. Tako da ih je u našim krajevima bilo iz raznih izvora. U mojim je rukama Unitrin uređaj koji sam uspio modificirati tako jednostavnom dogradnjom da niti sam sebi ne vjerujem kako je lako doći do 80metarskog banda.
Ovu web stranicu pišem kako bi i drugi zaljubljenici u amaterske radio valove mogli učiniti isto, a onda sami procijeniti hoće li pribaviti kompletnije i skuplje uređaje i tako "dublje zaroniti" u radioamaterske vode.

No, krenimo konkretno:

Želio sam modifikaciju izvesti tako da izvana ništa ne mijenjam, da uređaj s prednje i stražnje strane, te uopće izvana i dalje izgleda kao ranije, te da, ako se predomislim radiokasetofon opet može vratiti u ranije stanje. Jedina izvanjska promjena je na dekadskoj skali za KV na koju sam prilijepio vrpcu za izoliranje u električnim instalacijama. Na njoj sam označio položaj skale na kojemu se čuju pojedine radioamaterske skupine iz HR, BiH, YU, te podopsezi na kojima se radi samo telegrafijom (CW) ili digitalne komunikacije i područje u kojemu se uspostavljaju daleke veze (DX). Vrpcu je moguće vrlo lako odlijepiti, bez tragova.

PRVI POSAO - B F O
Radioamateri još odavno nastoje sa što manje energije emitirati i postići što veće domete. Način rada (mod) koji se naziva SSB emitira samo dva ili jedan bočni pojas koji nastaje prilikom amplitudnog miješanja osnovne frekvencije sa zvučnim frekvencijama iz mikrofona. Ako se emitira samo gornji pojas, to je USB, a donji se zove LSB. Većina radioamatera koristi USB. Da bismo mogli čuti USB, LSB ili SSB, a tako i telegrafiju (CW) ili moduliranu telegrafiju (MCW) ili bilo koji mod digitalnog komuniciranja (sporoanalizirajuća TV -SSTV, PSK, Olivia i drugi), moramo običnom prijemniku dodati izvor frekvencije (455 kHz ako prijemnik ima međufrekventno pojačalo pa mu je međufrekvencija tolika, odnosno frekvencija primanog signala - tako postoji čitav niz prijemnika s direktnim miješanjem) koji ćemo prispojiti u odgovarajuću točku u samom prijemniku. Uređaj se u literaturi i u resursima na Internetu naziva Beat Frequency Oscillator ili BFO. Među mnogima koje sam pronašao izbor je pao na shemu uređaja koji koristi običan NPN tranzistor, jednostavan je za gradnju, može koristiti napajanje iz samog osnovnog uređaja i dovoljno je stabilan u radu.
U knjizi A. Židana i B. Milobara "Spojevi s tranzistorima" u izdanju Tehničke knjige u Zagrebu 1981. godine, objavljena je shema odgovarajućeg uređaja. Malo sam ju izmijenio jer mi nije bio odmah potreban i potenciometar sa varicap diodom za fino ugađanje oscilatora, no sada vidim da su u sklopu ipak potrebni, ali malo ću ih drukčije načiniti - prekidačem "BFO: OFF, SSB, USB" uključivat ću BFO u tri radna režima.
Uz TUP u uređaju je međufrekventni transformator iz tranzistorskog prijemnika (crni) u kojemu je već i kondenzator 450 pF (provjeriti prije ugradnje) i minimalan broj pasivnih dijelova. Ugađanje na potrebnu frekvenciju obavlja se zakretanjem feritne jezgrice u ovom transformatoru. Na sekundarnoj strani transformatora se uzima VF struja i odvodi prema prijemniku. Moguće je, ovisno o napajanju prijemnika, početak zavojnice spojiti sa "+" ili "-". Kondenzator 30 pF može biti promjenjiv pa će se moći ugađati intenzitet VF "injekcije" iz BFO čime se može prilagoditi prijemniku za prijem svih, i vrlo slabih i vrlo jakih signala.
Još jedna napomena: frekvencija BFO bi trebala biti malo NIŽA od 455 kHz tako da se glasnije čuju USB nego LSB modulacije što je moguće izmjeriti frekvencmetrom ili pažljivim slušanjem i ugađanjem "na sluh". Tako će cijeli uređaj dobiti na selektivnosti jer su mnoge radioamaterske frekvencije u vrijeme "špica" jako napučene. Ovom dogradnjom je moguće pomoću MK2500 pratiti radioamaterske opsege na 7 i 14 MHz. Puno telegrafije (CW) i USB-razgovora, velik broj veza (QSO) iz cijelog svijeta. Primio sam i meteorološke faxove iz Europe i USA.

DRUGI POSAO - IDEMO NA 80 METARA
Iznenađujuće jednostavno: paralelno postojećem promjenjivom kondenzatoru od 315 pF prispojio sam još 820 pF (utvrđeno eksperimentima). Na slici je vidljivo mjesto na pločici na kojemu se trebaju kondenzatori zalemiti.
Jedino mi je problem što su dimenzije kondenzatora prevelike (vidi sliku desno), ali kad nabavim keramičke, stražnji će se poklopac moći zatvoriti, a moj "Jeza" će biti kompletan.
I gotovo!
Amaterski opseg 3.5 MHz "pao" je u područje CIJELE skale! Nevjerojatno: u donjem dijelu skale su telegrafija (CW) i takozvane "digitalije", u sredini čujem radioamatere - tu - lokalne (u krugu od nekoliko tisuća kilometara, hi!), a pri vrhu skale je podopseg u kojemu se čuju daleke veze (DX) i meteorološki faxovi. Da je bolje - ne bi valjalo.

 
IDEMO DALJE - ANTENA
Vođen mislima u stilu "za kratke valove vrijedi pravilo: što dulji drot to bolja antena" pronašao sam žicu dugu 24m, od plastičnih cijevi za vodovod (zelene) sam načinio izolatore i priključio na koaksijalni kabel. Daleko je to od idelanih mjera takozvanih H, obrnuto-V, dipola horizontalnih i vertikalnih prilagođenih ovom opsegu. Ipak i ovakva antena je od prijemnika načinila čudo. Ima još jedna rečenica o antenama: "Dobra antena vrijedi kao pola prijemnika". Dakle, vrijedi se potruditi i dovršiti i tu drugu polovicu. I s ovakvom antenom na koju svi sumnjičavo gledaju postigao sam odličan rezultat: prijem amaterskih emisija iz doslovno cijeloga svijeta.
Naravno, kratki val ima svoje čudi: mijenja se tijekom dana, ovisno od vremenske situacije iznad nas ali i u cijelom svijetu. Zato treba "slušati kako naš planet Zemlja diše", o čemu postoje i računalni programi koji daju stanje i prognozu rasprostiranja elektromagnetskih valova uokolo našega planeta. O tome opširnije ovdje.

 
ZAVRŠETAK ILI POČETAK ?
Ako vas zanima radioamaterski svijet na 80metarskom opsegu, ovo je vrlo prihvatljivo rješenje da kročite prvi korak u band između 3.5 i 3.8 MHz. Isto kao i ja moći ćete u ritmu kratkoga vala dnevno slušati radioamaterske razgovore vođene morzeovim znakovima, fonijom ili digitalnom komunikacijom.
Ovdje je mjesto da naglasim ulogu računala koje svojom zvučnom karticom može znatno pomoći u ovome. Postoje mnogi programi koji mogu "čitati" odnosno dekodirati sve, od morseovih znakova do digitalnih komunikacija kao što je komunikacija u modu PSK31 koji je najpopularniji. Mnogi od njih (CWSkimmer, primjerice) imaju mogućnost pratiti širi opseg i u obliku "waterfalla" (vodopad) prikazati što se događa na bandu i to grafički prikazati uz još velik broj informacija (iz koje je države radioamater, koliko je kilometara do njega, u kojem smjeru je, itd.), o čemu sam napisao više ovdje.




Page made 9A7IUY with MS Notepad